Prošlo je nešto više od dvije godine od postavljanja planinarskog skloništa Pakline na Biokovu a od tada privlači ne samo planinare, nego i brojne druge pustolove, ali i brojne turiste. Planinarsko sklonište Pakline dobilo je naziv po čarobnoj šumi koja ga okružuje a nalazi se na rubu te iste šume na nadmorskoj visini od 850 metara. Pristup je moguć iz nekoliko smjerova, a brza kružna staza dodatan je razlog velikog broja posjetitelja.
Pristup je moguć s morske strane Napoleonovom cestom ili iz Gornjih Brela makadamskom cestom kojom se može nastaviti još dva kilometra ali ne preporučam ovu opciju s osobnim vozilima. Nakon dva kilometra makadamske ceste, može se krenuti u dva smjera odnosno napraviti kružni izlet. Taj odabir je na vama, krenuti kroz duboku šumu pa zaslužiti pogled na more, obalu i otoke ili "u glavu" pa krenuti odmah prema Nevistinoj stini i južnoj osunčanoj stazi. S južne strane nalazi se spomenuta Nevistina stina ali i Šuplja stina - poznatija kao Biokovsko oko. Ja volim krenuti južnom stazom pa vam za taj smjer ostavljam GPX trag na dnu ovog bloga.
Ulazak na stazu označen je planinarskim oznakama, a prvih 500 metara staza vodi uzbrdo prema Nevistinoj stini i za to je potrebno nekih 10 - 15 minuta. Nakon kratke pauze na Nevistinoj stini nastavljam dalje prema Biokovskom oku do kojeg se stiže za 30ak minuta laganog hoda.
Cijelim putem nudi se veličanstven pogled na obalu, more i otoke ali i na sjevernu stranu, gustu bukovu šumu te Crkvu Sv. Nikole skrivenu negdje u daljini.
Prekrasnih pogleda i kadrova ima na svakom koraku i ne bliži im se kraj. Biokovsko oko još je jedan od fenomena ovog područja, a ovdje možete vidjeti i zašto.
Nakon Biokovskog oka nastavljam prema planinarskom skloništu Pakline do kojeg mi je bilo potrebno dodatnih 45 minuta. Nailazim na oznake za vidikovac a sklonište se nalazi s druge strane ove guste šume.
Nakon Biokovskog oka nastavljam prema planinarskom skloništu Pakline do kojeg mi je bilo potrebno dodatnih 45 minuta. Nailazim na oznake za vidikovac a sklonište se nalazi s druge strane ove guste šume.
Nakon pauze za odmor, uživanje i ručak, nastavljam kružnom stazom kroz duboki hlad bukove šume što ovu stazu čini idealnom za neke toplije dane.
Uz markiranu stazu postoji i staza između koja nije markirana ni najbolje prohodna, snalaženje je otežano ali staza prati kanjon koji je jako atraktivan. Međutim kroz kanjon se nisam susreo sa vodom do samog kraja gdje izvira potočić pod nazivom "Bukva" koji je ograđen.
Nemam puno informacija o ovom području, potočiću i zašto je ograđen pa ako netko zna na raspolaganju sam za poslušati zanimljivu priču. :D
Uz markiranu stazu postoji i staza između koja nije markirana ni najbolje prohodna, snalaženje je otežano ali staza prati kanjon koji je jako atraktivan. Međutim kroz kanjon se nisam susreo sa vodom do samog kraja gdje izvira potočić pod nazivom "Bukva" koji je ograđen.
Nemam puno informacija o ovom području, potočiću i zašto je ograđen pa ako netko zna na raspolaganju sam za poslušati zanimljivu priču. :D
Ubrzo se stiže i do prostranih livada gdje se može krenuti u nekoliko smjerova, ovisno odakle ste krenuli. Postoji staza do Crkve Sv. Nikole, staza koja kroz livade vodi na početak makadamske ceste i ovaj prečac sa fotografije koji vodi do početne točke ako ste vozilom nastavili makadamskom cestom.
Staza nije zahtjevna te je odlična za jednodnevni izlet, a za one koji vole brojke staza broji nešto manje od 10 kilometara te 600m visinskog uspona.
U nastavku ostavljam GPX trag za ovu kružnu stazu te još nekoliko meni dragih fotografija. :)
Staza nije zahtjevna te je odlična za jednodnevni izlet, a za one koji vole brojke staza broji nešto manje od 10 kilometara te 600m visinskog uspona.
U nastavku ostavljam GPX trag za ovu kružnu stazu te još nekoliko meni dragih fotografija. :)
